bratty girl braggings
četvrtak, 04.10.2012.
Modne traume ili u prijevodu- ne volim obleku
|
Znam da ovo nije nešto što biste očekivali od jedne žene i dame, ali istina je gorka i grozna. . Želite li znati tu istinu? Ona ide otprilike ovako:mrzim odjeću. Mrzim ju, ok? Mrzim odabir, probavanje, navlačenje, kupovanje, razgovaranje s prodavačicom, koja i zapravo ponekad uopće ne pomaže. Mrzim nositi vrećice. Mrzim račune, baratanje s karticama. Radije bih kupovala apartmane u Hrvatskoj, to mi je puno lakše. Mrzim oznake, značke, naljepnice, vješalice, gumbe, patentne zatvarače, revere, vrpce za zatezanje. Mrzim izbjeljivač, ekološki izbjeljivač koji je siguran za boje, deterdžente, tekućine, praške, tablete, sapune za mrlje, uklanjače mrlja, neutralizatore mrlja, posebne kristale, aktivni sastojke, enzime,izbjeljivače, bjelila. Mrzim toplu vodu, hladnu vodu,toplu vodu. Mrzim popuste od 10 posto. Da su čemu, bili bi više od 15. Što da radim s deset??? Mrzim akcije na kojima dobiješ 1 plus1 plus1. Mrzim omekšivače i ono kad se tkanina statički prilijepi, tako da sam zakinuta zapravo na bilo koji način. Mrzim deterdžente kojeisu dobri za okoliš, loši za okoliš, nisu ni svjesni okoliša. Mrzim nositi prljavo rublje u mašinu. Mrzim plastiku iz kemijske čistionice, ne volim ljude koji rade na kemijskom čišćenju, ne volim ni govori o mojim mrljama s ljudima na kemijskom čišćenju. Odbijam čitati bilo plakat ili reklamu ili obavijest o bilo čemu na zidu kemijske čistionice. Ako na zidu zapravo u prijevodu piše "Mi zadržavamo pravo da ukrade vašu odjeću,"stvarno me ne bi bilo nimalo briga. Nisam zainteresirana. Dovoljno je uzeti čistu odjeću. Pusti me van odavde i da se vratim u normalan svijet što je prije moguće. Uvijek kad sam u kemisjkoj, sjetim se jedne dobre fore jednog dobrog komičara. Kako se to u Americi zove dry cleaning, fora ide ovako: „Idemo sada rasčistiti jednu važnu stvar o kemijskom čišćenju. To ne postoji. Ne postoji. Kemijsko čišćenje ne postoji. Briga me što drugi kažu. Nema načina čišćenja na suho, pranja na suho, ili rađenja bilo čega na suho. Suhoća je sama po sebi ništa. Ne možete ju koristiti. Vi ne možete ništa korisno učiniti sa suhoćom. To ne postoji. Suhoća je ništa. Kužite me? Ne znam kako se nikada nismo zapitali kako su nam mogli prodati taj apsurdni koncept. Da ti dam prljavu majicu i velim "Želim da ova majica bude besprijekorna. I nema koritšenja tekućine! "Što ćete učiniti?Protresti ju? Pritisnuti ju? Puhati na mrlju možda? Daj, molim te. Gotovo ne možeš ništa zaprljati sa suhim, a kamoli ga time očistiti.“ Odličan citat, kao što rekoh. Kad smo kod čišćenja, moram spomenuti i materijale. Obično vele da koža ne ide na kišu. Jednom mi je kožne cipele uništila kiša. Bila sam van sebe. Ali zašto je to tako? Zašto voda uništi kožu? Krave, na primjer , su stalno vani. Kad je kiša, ne vidiš krave da idu do kuće, "Pustite nas unutra! Mi svi nosimo kožu! Otvorite vrata! Uništiti ćemo cijeli svoj outfit ovdje vani!""Je li to antilop? ""Ja sam antilop! Cijela sa, je antilop! Ja ne mogu to dati očistiti .... To je sve što imam! " Dojadi mi to što moram birati što ću obući svaki dan. U stvari, ja ću reći iskreno što mislim i mislim da se mnogi ljudi slažu sa mnom, mislim da na kraju moda neće ni postojati. Mislim da ćemo jednog dana svi nositi istu stvar. Ne vjerujet emi? Pogledajte bilo koji SF film. Svi nose isto... Oznake: humor, priče, odjeća, apartmani hrvatska, prijevod, moda |
- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 02.10.2012.
Roditeljstvo u jednsotavnijem dobu bez virtualizacije servera
|
Moja draga prijateljica i susjeda je trudna. Dugo se to čekalo, a sad smo sve bliže i bliže porodu. Šalimo se oko odgajanja djeteta, iako će do prvih problema proći još dugo vremena. Odlučih upitati starije žene koje poznam da mi daju savjete o odgajanju koje ću zapisati i pokloniti prijateljici. Evo što sam dosad skupila. Prva faza: Dijete je rođeno. Izvor: Moja teta. Želim početi rekavši da kada sam ja rodila svoju djecu, što nije bilo tako davno, gotovo da nije bilo takva stvare kao što je roditeljstva kao što ga danas poznajemo. Postojali su roditelji, naravno, i majke i očevi (i majčinstva i očinstvo), ali koncept roditeljstva je bio u vrlo ranoj fazi, ako je to uopće postojalo: Evo što je roditelj- to je osoba koja ima djecu. Evo što je uključen u roditeljstvo : Volite svoje djece, družite se s njima s vremena na vrijeme, možete se igrati s loptom, čitajte priče, pazite da da znaju koja alatka je salatna vilica, možete ih naučiti reći molim te i hvala, pazite da oni povremeno idu na šišanje, pitajte ih jesu li napisali svoju zadaću. Svako toliko, rečenica koje nikada niste očekivali da ćete ih reči (jer vaši roditelji su ih govorili vama) izaći će iz tvojih usta, rečenice poput: „ Jel ti znaš kolko je to koštalo? Jer ja tako kažem, eto zato. Rekla sam sada. Prestani ove minute. Idi u svoju sobu. Ne zanima me što Tini dopušta njezina mama. Tijara? Želiš tijaru? Nekoć kada su postojali samo roditelji, za razliku od ljudi koji su sudjelovali u roditeljstvu, biti roditelj bilo prilično jednostavno. Nisi trebao knjigu, a ako si imao jednu, bila je to jedina koja je izašla o odgoju djece, a napisao ju je neki pedijatar. Rijetko si kad gledao u nju, osim ako je dijete imalo temperaturu od 39, ili nešto zarazno, ili oboje. Vi ste shvaćali da vaše dijete ima osobnost. Njegovu vrlo vlastita osobnost. On je rođen s njom. Neko određeno razdoblje, ovo dijete će živjeti s tobom i tvojom osobnosti, a treba učiniti sve najbolje da preživite jedno drugo. "Oni se nikada stvarno neće promijeniti", ljudi bi često rekli (u to doba, u bivšoj državi, ) o bebama. To je bilo nešto silno čudno, prvi put kad ste dobili dijete. Što točno se na djetetu nikada neće promijeniti? Uostalom, nevjerojatno je teško reći što je točno bebina osobnost, kad je beba samo beba. (Ja ovdje koristim riječ osobnost u najširem smislu, onom koja znači "cijeli loptu od voska."), Ali na kraju je beba u pitanju počela manifestirati svoju osobnost, i vidi čuda, ta se osobnost nikada nije promijenila. Na primjer, kada je stigla policija da vas obavijesti da je vaš osmogodišnjak upravo bacao desetak jaja s petog kata na ulicu, ne možete si pomoći,a da se ne prisjetite četrnaest-mjesečne bebe kakav je nekad bio, koji je bacao sve mahune iz svog visokog stolca na pod i mislio da je to silno fora. U onim danima, dopustite mi naglasiti da ne govorim o devetnaestom stoljeću, to je bilo samo prije nekoliko godina, (doduše kada nije bilo Samsung monitora i stvari poput virtualizacije servera) nitko nije vjerovao da bi mogao pretvoriti svoje dijete u drugu ljudsko biće od onog što je bio kad je započeo život. Oznake: humor, price, roditeljstvo, odgoj djece, samsung monitori, virtualizacija servera |
- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 26.09.2012.
Dnevnik
|
Nedjelja. Prijateljica mi je danas pričala kako je jučer bila na večeru na kojoj je jedan od gostiju bio poznati vidovnjak. To me stvarno pogodilo kao fascinantan koncept. Kuzim ideju da ljudi idu na konzultacije s vidovnjakom, da ga pitaju razne stvari koje ih muce, ali čini mi se kao potpuno drugi i vrlo neobican koncept da se druže s nekim vidovnjakom. Pocela sam se pitati razne stvari o toj veceri, na primjer…da li je mogao čitati njezin um cijelo vrijeme? Da li je mozda znao kada ce na zabavi postati dosadno? Je li on mozda tocno znao kada ce ponestati ljutog umaka s rajcicom? Sto je najgore, moja frendica bas ne vjeruje u vidovnjake. Evo kako sam zamislila da je isao razgovor na toj večeri između moje prijateljice i vidovnjaka. U ovoj dramatičnoj interpretaciji stvarnih dogadjaja moju prijateljicu cu nazvati Marica, a vidovnjaka Vidovnjak. Pa krenimo. Marica: Bok, ja sam Marica. Vidovnjak:Znam. Marica:.Kako ste upoznali Janu? Vidovnjak: Ha. Znao sam da ćeš me to pitati. Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja. Kako vi znate Janu? Marica: Išle smo skupa na… Vidovnjak: Samo se šalim. Ja to već znam. Želite li da vam dodam salatu? Marica :Da, molim. Vidovnjak: Znao sam da zelite da to ucinim. Želite li više vode? Marica:Ne, hvala. Vidovnjak: Znao sam da ne zelite. Marica (stavlja slusalice mobitela ili playera u usi i bulji u daljinu): Dobro, dobro , bilo je stvarno super razgovarati s vama. Vidovnjak: Imati ces špinat medju zubima kasnije. Marica: Hvala . Vidovnjak : Znao sam da ćeš to reći. Ponedjeljak. Kada nesto odlucujem uvijek izradim popis za i protiv. Posebno kada su velike odluke, veca ulaganja, novi poslovi, nova skupa odjeca i tako to. Izrada popisa prednosti i mana stvarno pomaze. Ali oduzima puno vremena. Odlucila sam zato danas izraditi popis za i protiv za izradu takvih popisa. Dobre strane izrade popisa 1.Dobro pomagalo u donošenju dobro promišljenih odluka. 2. Pomaže da se osjećam organiziranom i da imam kontrolu nad svojim životom. 3. Omogućuje odlaganje donošenja stvarne odluke.4. Možes odlučiti napraviti svoj popis dok letiš avionom pored vrlo atraktivne osobe. 5. Prvo uzmes komad papira i shvatis, ko fol, da trebas olovku. Pitas ga…ili nju…da li ima olovku, što ce zapoceti razgovor o tome kako vam je bilo u Londonu, Pragu, ili cemu vec u proljeće. Vi ćete se nakon toga zaljubiti, oženiti, poceti kupovati djecju opremu i živjeti zauvijek sretno u dvorcu napravljenom od oblaka.6. Popisi su zabavni. Mane izrada popisa 1. Prisili te da doneses dobro promisljenu odluku, tako da ne možes reći stvari kao što su: "Ne znam zašto sam kupila ovu antiknu zlicu vrijednu 30 000 kuna. Nisam bas razmišljao.“ 2. Oduzima vrijeme koje bi moglo biti utrošeno drijemajući ili igranjem igrica na mobitelu. 3. Oduzima vrijeme od donošenja stvarne odluke.4. Može biti teško odrediti margine popisa. 5. Možda odlučis napraviti svoj popis dok si u avionu pored vrlo atraktivne osobe. Uzmes komad papira i prekopavas po torbi trazeci olovku. Nakon što ju pronadjes ćes uzviknuti, " Pronađeno!" I dignuti ruke, i odmah prevrnuti pladanj atraktivne osobe koja sjedi do tebe. Njihov voda će odletjeti u zrak, smociti tebe i stjuardesu, koji će bas ko za vraga hodati kraj vas u tom trenu. Svi oko vas će se ljutiti, morat ćes sjediti bez micanja malog prsta preostalih šest sati leta i nećes se udati za stranca kojeg si upoznala u avionu,a to je nešto o cemu si sanjala otkad ti je bilo sest godina.6. Što sam ono pokušavala odlučiti? Oznake: humor, price, dnevnik, djecja oprema, slusalice |
- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 11.09.2012.
bla
|
bla bla |
- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 13.08.2012.
Jedan post za tatu, o djetinjstvu i informatickoj opremi
|
U prijasnjoj karijeri bila sam novinarka I jedno vrijeme imala sam slatku malu kolumnu u kojoj sam mogla pisati o cemu sam htjela. Bilo je to prakticki kao bloganje,samo sto je bilo malo bolje placeno. Po danu sam pisala o informatičkoj opremi, privatnim zivotima slavnih osoba, reklamirala popuste u školama stranih jezika. Znaci, svasta o cemu sam znala vrlo malo I nikako. Ali moja kolumna je bila zakon jer sam tamo suvereno vladala.Kada sam pisala kolumnu na portalu dobivala sam puno pisama I emailova u kojima su me citatelji molili da pisem o svom ocu. Nije me zeznuo. Znala sam da sva ta pisam potjecu od njega. Ponekad bi me znao pokusati zenuti, pa bi se potpisao kao zena I stavio pusu na kuvertu, obicno nekim ruzem odvratne boje. No znala sam da je toon. Povratna adresa bi ga zeznula svaki put. Bas u zadnje vrijeme dosta razmisljam o njemu jer mu je uskoro rodjendan, a jos nisamnasla ni priladan dar, a ni cestitku. Zato sam odlucila da je najbolje napraviti ono sto nikad nisamkad sam imala kolumnu, a to je pisati o mome ocu. Poceti cu od pocetka. Sjecam se svog djetinjstva kao da je bilo jucer, ili cak jutros. No iako sam bila posve mala I vrlosmotana u djetinjstvu, znam da moje djetinjstvo nije bilo jucer, jer sam jucer bila iste dobikao sto sam danas. Takodjer, trebala bih spomenuti da se ja vrlo jadno I tesko sjecam stvari. Nisam bas dobra sto se sjecanja tice. Ali najzivlje se sjecam onoga sto je bilo kasno popodne, vec oko vremena za veceru. Mama bi bila u kuhinji sa nasom dadiljom Ljupkom. Ne znam sto je uopce Ljupka radil au kuhinji, ta zena bila je tako slabovidna da ne znam zasto su joj dali da pomaze u kuhinji. Jednom je kekse posula praskom za ves. Ali to mi nije smetalo. No,vratimo se na pricu. Bio je petak, a petkom navecer jelo se ono sto je ostalo od rucka-riba I povrtna juha. Baka bi uvjek sjeckala mrkve I celer. Svaki tjedan dogodila bi se ista stvar; mahnula bi velikom sjekiricom I rekla- joj,ovo je bas ostro! Morate paziti kad sjeckate. Uh! Skoro mi je ispala iz ruke! Ne mogu kontrolirati ruku! Ma samo se salim. Baka je bila jako smijesna. I poprilicno opasna. Zato smo uvijek pazili da ona nikako ne kuha kad smo ju posjecivali u njenoj nekretnini u Rijeciba dana obicno igrala solice, ili skrivaca ili gumi gumi u dvoristu sa svojom najboljom prijateljicom Anom. (Bok,Ana!) Cesto je nosila kombinezone I imala je veliku glavu. Moj omiljeni Anin kombinezon imao je na sebi nacrtano razne orasaste plodove. Ne samo par- nego bas sve. Indijske orascice, kikiriki, orahe, ljesnjake, borove, pistacije, zireve,makadamije, orah miks…sve zivo. I dok ismo se mi tako igrale,zacule bismo tatu kako dolazi u autu I ulazi u garazu. Odmah bismo utrcale u kucu, a mama je vec u kuhinji radila martinije. Mi bismo pokusali pogoditi sto je tata tog dana obucen. Svakog dana bilo bi nesto novo. Recimo, bio bi gorila,ili bi bio obucen u nekakvo rozo krzno, poput ogromnog zeca. Radio je u prvom trgovackomcentru u gradu, pa je dijelio letke. Mogao je zadrzati sva ta razlicita odijela. Time je zaradio dovoljno za apartman u Novom Vinodolskomje ostalo za faks I moju organizaciju vjenčanja I mi maskirali dag a iznenadimo I da se malo zafrkavamo s njim. Mama bi se obukla u sabljarku, Ljupka u mongusa. Rekli bismo jojda je obucena u aligatora, ali ona ne bi skuzila. Baka bi se obukla u iguana, ja u tigra…upalili bismo sve prskalice u dvoristu I poceli bismoplesati u krugovima, kao cirkuski slonovi. Onda bi tata usao u kucu I poceo zonglirati tanjurima….ne,cekaj malo. To je nije moje djetinjstvo. Sad mi je malo naeugodno. To je bila predstava koju sam gledala u kazalistu lutaka. Hm. Okej, sad se sjecam. Kad se prisjetim djetinjstva sjecam se kako bi me tata znao zafrkavati. Sjecam se jedne fore tako dobro. Imala sam 7 godina. Bilo je ljeto, vruce, nekih 36 stupnjeva, ali ne pretjerano vlazno, samo vruce. Otisla sam u kuhinju po casu vode jer mi je bilo jako vruce, a ja sam bila jako zedna. I dodjemja tako u kuhinju I tamosu bili mama, tata I brat I sestra. Tata je rekao-cuj mala, nikad te nismo voljeli kao tvog brata I sestru,pa smo te prodali plemenu indijanaca. Skupiti ce te za sat vremena I idete zivjeti u Zagorje. I tako, devet godina kasnije, dosao je tata u nas rezervat, sa mamom, bratomi sestrom I velikim vrcem vode. Rekao je-samosmo se salili. Naravno da te volimo. Dodji doma s nama! Onda sam saznala da to nisu bilipravi indijanci, nego glumci koje je tata unajmio da glume indijance. I dan danas gledam neke stare serije I filmove o indijancima, pa u njima vidim poznata lica mojih prijatelja iz plemena. Moj tata je uvijek valjao neke fore. Cesto bi znao reci-djeco moja nije vam to piknik. Jednom je cak rekao to nakon sto smo rasprostrli stolnjak na travu I izvadili svu hranu. Ok, mozda zbog mog loseg sjecanaj sve ovo bas nije istina, ali evo stvari koje apsolutno jesu istina. Na primjer, moj tata je uvijek placao sve u sitnisu. Kuzim zasto, uvijek je dobro rijesitit se sitnisa, smao zvecka uokolo. Jednom sam ga pitala zasto to radi, a on je rekao kako je uvijek volio kovanice. Htio sam biti gusar kada zavrsim faks, rekao je, ali onda sam tijekom skolovanja upoznao tvoju mamu I zasnovao obitelj. Mislim da mi je danas taj sitnis zapravo moje blago, a ova komoda na kojoj stoji je kao moja skrinja s blagomim da se salio oko toga, ali nisam bas sigurna. Cesto je volio nositi prugaste majice. Kada bismo isli na benzinsku kupiti gorivo, svakoga je zao gospon. Ne znam jel to bila zagrebacka stvar, ili se jdnostavno nijemogao sjetiti imena, pa je sve zvao gospon. Neki put je I nas djecu zvao gospon. |
- 23:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Listopad 2012 (2) Rujan 2012 (2) Kolovoz 2012 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||